Izdvajamo

"Požar u Hotelu Winecoff" - Arnold Hardi

"Požar u Hotelu Winecoff" - Arnold Hardi

Hotel Winecoff u Atlanti, Džordžija, 1946. godine bio je poprište jednog od najtežih požara u istoriji Amerike. Rano ujutru 7. decembra, u ovom požaru poginulo je 119 gostiju ovog petnaestospratnog hotela, koji u to vreme nije imao  izlaz za evakuaciju, požarne stepenice čak ni protivpožarne boce sa vodom. Vatrogasci iz Atlante i drugih okolnih gradova hrabro su se borili sa požarom preko dva i po sata pokušavajući da spasu što više od 280 gostiju. Njihove merdevine dostizale su samo do osmog sprata, a mreže nisu bile dovoljno jake da izdrže skokove sa visine veće od 70 metara. Zbog toga, veliki broj gostiju poginuo je na  trotoarima i u dvorištu iza zgrade. Trideset od 119 poginulih bili su najbolji državni srednjoškolci koji su došli u Atlantu  da prisustvuju  YMCA, Youth Assembley at the Capitol. Među stradalima bio je i vlasnik hotela i njegova žena, koji su se nalazili u svom luksuznom apartmanu na 14. spratu. Kasnije je istragom utvrđeno da je požar izazvao piroman.

Te noći kada je izbio požar, Arnold Hardi, dvadesetšestogodišnji student Tehničkog fakulteta i odličan amaterski fotograf, pošto je ispratio svoju devojku kući, vraćao se u svoju studentsku sobu u blizini hotela.

Kada je čuo sirene pozvao je vatrogasnu stanicu predstavljajući  se  kao novinarski fotograf.  Rečeno mu je da je požar izbio u hotelu Winecoff. Odmah je krenuo taksijem  i sa svojim Speed Graphic aparatom bio je prvi fotograf na mestu požara. 

Hardi je fotografisao  prednji deo zgrade i izbezumljena lica ljudi na prozorima, kada je video ženu koja pada sa trećeg sprata. Uspeo je da je fotografiše, prikazujući užas na njenom licu, razbarušenu kosu i suknju podignutu od pada. Žena je preživela pad ali je zadobila teške povrede koje su ostavile posledice još mnogo godina posle kobne noći.

U jednom trenutku je čuo kako se vatrogasac i policajac raspravljaju pred apotekom u istoj ulici, tražeći od vlasnika apoteke da otvori i pruži pomoć nastradalima. Nisu poslušali Hardijev predlog da razbiju vrata pa je on to sam učinio. Odmah je uhapšen, ali crveni krst je uspeo  da iskoristi apoteku za pružanje prve pomoći žrtavama i vatrogascima.

Posle izlaska iz pritvora, Hardi je razvio film i ponudio fotografije Associated Press-u za 300 dolara. Poslednja fotografija iz njegove serije, fotografija žene koja skače, objavljena je u celom svetu, a kao naslovna strana magazina ostala je i narednih nekoliko meseci. Oganj je odneo 119 života i ušao u istoriju kao jedan od najstrašnijih požara u svetu.

Nekoliko meseci kasnije Hardi je postao prvi amaterski fotograf koji je dobio Pulicerovu nagradu za fotografiju. Osim bonusa od 200 dolara posle objavljivanja fotografije, Hardi nikada nije dobio ni centa za njenu čestu upotrebu.

Hardijeva fotografija, užas koji prikazuje i njena rapidna i široka distribucija bili su jedni od glavnih razloga za ubrzano unapređivanje protivpožarnih propisa širom Sjedinjenih američkih država.

Tekst: Radmila Vankoska

Komentari