Naslovna sadržaji

Franceska Woodman: Istraživanje sopstva

Franceska Woodman: Istraživanje sopstva

Fotografije: Franceska Woodman

Tekst: Davina Beko, novinar

Franceska Woodman rođena je u Koloradu 1959. godine u porodici umetnika. Ova talentovana umetnica je sa svega 22 godine stvorila preko 800 fotografija. Njen najproduktivniji period bio je između 1972. i 1981. godine. Iako je period njenog rada bio kratak, Franceska je dobila reputaciju jednog od najbitnjih imena u svetu fotografije.

Njeni rani radovi pokazuju već formiran i neobičan stil. Franceskine fotografije istražuju pitanje pola i sebe. Na njima se mogu primetiti mnogi uticaji – od simbolizma, preko nadrealizma, modne fotografije do baroknog slikarstva.

Autorka često postavlja sebe ispred objektiva, međutim, to nisu konvencionalni autoportreti jer je na fotografijama delimično sakrivena ili je, korišćenjem dugačke ekspozicije, njeno telo u pokretu zamagljeno.

U sedamnaestoj godini radi autoportrete na kojima je naga. U njih uključuje i starijeg, umno zaostalog muškarca koga je pronašla na ulici. Vrlo rano je postala rasterećena ispunjavanja bilo kakvih očekivanja i normi.

U periodu između 1977. i 1978. godine, Franceska je studirala u Rimu. Radovi iz Rima su autoportreti u napuštenim, oronulim zgradama, kao i fotografije ženskih modela u istom okruženju iz kojih izbija seksualnost.

Njena prijateljica govori o tome kako Franceska nemarno shvata seksualne odnose, gotovo kao da se poigrava sa važnošću koji im drugi pridaju. Uvek je bila okružena ljubavnicima, ali u jednom trenutku je upoznala jednog posebnog muškarca – Benjamina Moora. Kako su oboje bili umetnici i delili ista interesovanja, Franceska je njihov odnos smatrala bitnim. U svom dnevniku  je napisala „Ne želim da budem tolerisana. Želim da budem željena“. Odnos sa Benjaminom se završio, a u dnevniku je napisala kako joj nedostaje ideja o njemu.

Franceska je pokušala da se probije u modnoj fotografiji, međutim, jedino na šta nailazi su galeristi i časopisi koji ne vide njenu genijalnost. Sloboda izraza koju je posedovala bila je ispred njenog vremena. Tek će godinama kasnije njen stil dobiti priznanje i biti inspiracija mnogima.

U svom dnevniku beleži „Osećam se kao da plutam u plazmi. Potreban mi je učitelj ili ljubavnik. Neko ko je spretan da rizikuje bivajući upleten u odnos sa mnom. Toliko sam sujetna, a toliko mazohistična. Kako ove dve stvari mogu uopšte istovremeno da postoje?“

U dvadesetoj godini stvari se pogoršavaju. Frančeska sve ređe fotografiše. Posle pokušaja samoubistva odlazi na terapiju i prelazi da živi kod svojih roditelja. Porodica i prijatelji su konstantno pored nje kako ne bi pokušala ponovo da se ubije. Na fotografijama iz ovog perioda može se videti nezavidno stanje u kojem se nalazi. Ipak, počinje redovno da uzima lekove i čini se da joj je bolje, te porodica i prijatelji popuštaju po pitanju nadzora verujući u njen oporavak.

Francesca Woodman je skočila sa zgrade u Njujorku 19. januara 1981. godine. Njeno telo je bilo toliko unakaženo da je bilo jedva prepoznatljivo.

Poslednji zapis iz dnevnika 1981:

"Poduhvat koji predviđam nije povezan sa melodramom, već sa činjenicom da je život, onakav kakav ja sad živim, serija očekivanja. Ja sam (bila?) ne jedinstvena, već posebna. Zato sam bila umetnik. Stvarala sam poseban jezik kojim bih ljudima predstavila svakodnevne stvari koje i ja sama vidim, ali da im pritom pokažem nešto drugačije... Ovo nema nikakve veze sa nemogućnošću da podnesem metropolu. Niti je povezano sa nesigurnošću u sebe niti sa nestajanjem mog srca. Niti bi trebalo ljudima da očita bukvicu. Jednostavno, druga strana..."

Komentari