Tekstovi

Kriminalistička fotografija

Kriminalistička fotografija

Fotografija je vrlo značajna kada je u pitanju kriminalistika, upravo zbog toga što može najpreciznije da predstavi položaj žrtve, dokaze koji su možda na prvi pogled neprimetni, kao i samo mesto gde se zločin desio. Na taj način, fotografije pomažu da se brže pronađe krivac i reši slučaj. Iz ove povezanosti fotografije i kriminalistike, nastala je kriminalistička fotografija čiji nam je termin danas vrlo poznat.

U mnogim serijama kako kod nas tako i na zapadu, jednu od ključnih uloga upravo igraju fotografi, jer su oni sposobni da uvide neke stvari koje ponekad i sam inspektor nije u mogućnosti da osmotri. Međutim, fotografija kao sredstvo pomoću kojeg bismo brže i efikasnije rešili zločin, nije oduvek bila priznato. Mnogi stručnjaci su smatrali da uloga fotografa i nije toliko značajna. Tako se mislilo sve do poznih godina XIX veka dok se nije utvrdilo da fotografije pomažu u indetifikaciji zločina. Kriminalistička fotografija je postala ''popularna'' zahvaljujući modernizaciji pravosudnog sistema kao i jačanju realizma u fotografiji. Ove dve struje su tragale za relevantnošću i preciznošću.

Najraniji dokazi od postojanju fotografija iz zatvora datira još iz 1843/4. u Belgiji i 1851. u Danskoj. To su bile najčešće fotografije zatvorenika u svojim ćelijama, obrise njihovih lica, čuvare ispred rešetaka itd. Fotografije su najčešće bile delo amatera, komercijalnih fotografa, a nekad čak i policajaca ili čuvara. Tokom 70ih godina XVIII veka, ta praksa se proširila zemljama, te su bili angažovani profesionalni fotografije kako bi fotografisali portrete kriminalaca. Ovaj tip portreta nije ličio na porodične ili dečije portrete, već više nalik dokumentarnoj fotografiji. Ovo je prvi trenutak da u istoriji fotografije portreti imaju drugačiju namenu od one umetničke. Što je bilo više kriminala, to je bilo više fotografija. S obzirom na količinu fotografija, arhiva je rasla. Kolekcija ovih fotografija pod nazivom ''Rogues Galleries'' je pronađena u Birmingemu, u Engleskoj.

kriminalistika

Prvi koji je počeo posebno da se interesuje za standardizaciju ovakvog tipa fotografije, kao i svetlost, kadrove i boje bio je francuski fotograf Alfonso Bertilon. Izdao je knjigu ''La Photographie Judiciaire'' (1890) koja je sadržala pravila i forme kako fotografija ove vrste treba da izgleda. Smatrao je da osoba treba da bude dobro osvetljena, fotografisana iz profila s tim da se uši vide. Pod time je verovao da iz ovog tipa fotografije treba biti izbačen bilo koji vid komercijale. Kriminalistička fotografija uključuje dokumentovanje scena zločina, a ne sam zločin. Takođe se fotografišu ožiljci, rane, mladeži zbog prepoznatljivosti osobe koja se fotografiše. Ovakav pristup kriminalu je omogućio ''običnom'' svetu da ima pristup ovim fotografijama preko novina što je radikalno promenilo i unapredilo ovo polje fotografije. Ljudi su čitali svakog dana novine I gledajući te fotografije stravičnih prizora, počinjali su da se pitaju da li to možei njima da se desi. Jedan od najpoznatijih fotografa u kriminologiji je Artur Felig poznatiji kao ''Weegee''. Poznat je po tome što je dolazio na mesto zločina pre svih reportera, a nekad čak i policije. Za njega se verovalo da ima sposobnost da predvidi kad će se neki zločin desiti. Njegova prva samostalna izlozba je bila 1941 u Njujorku pod nazivom ''Weegee: Murder is My Business''. Muzej moderne umetnosti je 5 njegovih fotografija uzeo za izložbu ''Fotografija akcije''. Sad je ovaj tip fotografije postao umetnost, a ne samo kao deo dokumentacije. Artur Felig je takođe napisao i knjigu 1945. pod nazivom ''Goli grad''.

krimi

Međutim, i u ovome postoje loše i dobre strane. Loše su te što su ljudi počeli da se zgražavaju nad prizorima koji su se svakodnevno dešavali u njihovoj okolini i više nisu želeli da imaju pristup takvim fotografijama. Plašili su se kako bi to moglo uticati na razvoj njihove dece. U medijima su zločinci predstavljani kao heroji, te su najčešće bili glorifikovani što je ostavljalo posledice po društvo.

Tanja Drobnjak

 

Komentari