Vesti

Mladi umetnici otvorili izložbu "Telo 2"

13. Feb 2012.
Mladi umetnici otvorili izložbu "Telo 2"

Fotografija: Milica Lazarević

 

Tekst: Ivana Đorđević i Anđela Milinković

 

Druga u nizu serija izložbi „Telo“ otvorena je 9. februara u galeriji Magacin u ulici Kraljevića Marka 4., a trajaće do 19. februara. Aktuelna izložba „Telo 2” isto je koncipirana kao i prošlogodišnja, pa u tom smislu predstavlja logičan nastavak projekta.

Ona okuplja određen broj raznovrsnih radova studenata Fakulteta primenjenih umetnosti, koji povezuju telo kao motiv, dok s druge strane većina tih radova pokazuje da su umetnici potpuno individualno, lično percipirali telo i bavili se njime prilazeći mu sa različitih umetničkih pozicija i sa različitim intencijama.

Od ekspresivnog manira slikanja tela, do predstavljanja tela kao sredstva za iskazivanje socijalnog konteksta, ili predstava tela kao čisto formalne preokupacije. Telo kao motiv izložbe objedinjuje ove radove kao neka vrsta zajedničke aspiracije, jer od nastanka slikarstva, pa do danas, ono kao večita umetnička fascinacija zaokuplja umetnike različitih umetničkih tendencija.

Profesor večernjeg akta Fakulteta primenjenih umetnosti, Marko Lađušić, a ujedno i glavni inicijator izložbe već tri godine sarađuje sa galerijom Magacin, odnosno u saradnji sa Domom omladine već deset godina producira studentske projekte, uglavnom izložbe.

- To je bio razlog da prošle godine pokrenem projekat „Telo“ koji je nastavak mog rada na fakultetu gde predajem večernji akt. Prošle godine na projektu „Telo 1“ saradnik mi je bio Nikola Korać, ilustrator i dizajner, a ove godine smo uključili i Natašu Radojević, mladu istoričarku umetnosti koja je bila i selektor video-radova, kaže profesor Lađušić i dodaje da su glavni kriterijumi koji su uticali na izbor radova pre svega originalnost, individualnost i kvalitet radova, a najvažnija je svežina i originalnost ideja, posebno jer je tema svedena na problem telesnog.

Na pitanje šta misli o položaju fotografije u umetnosti profesor Lađušić odgovara da su fotografi po vokaciji komunikativni i zbog toga smatra da im nove tehnologije omogućavaju da lakše prezentuju svoj rad, međutim važno je i kreativno iskustvo da bi se snašli u novim situacijama.

- Naši mladi umetnici moraju da budu stalno prisutni u javnosti i da ostvaruju kontakte i promovišu svoj rad. Moj cilj je da predstavim što više mladih autora i da im otvorim mogućnost da izađu u javnost, zaključuje profesor Lađušić.

 

Nekoliko mladih umetnika podelilo je sa nama svoju ideju kako je telo kao motiv pokrenulo njihove kreativne snage.

Mlada umetnica Sanja Manakoski diplomirala je 2011. godine na odseku za scenski kostim Fakulteta primenjenih umetnosti, a na ovoj izložbi učestvuje sa video radom „Hair”, koji kao deo njenog diplomskog rada, ima svoj precizno osmišljen koncept vezan za hipi kulturu, ekologiju i reciklažu. Njen diplomski rad (kreiran pod profesorkom Ljiljanom Petrović kao mentorom) nagrađen je od strane  ULUPUDS-a.

- Inspiracija za ovaj video rad proistekla je iz mjuzikla „Hair“, u želji da prikažem kako su svi kostimi multifunkcionalni, ali i da se posmatraču kroz kostim prikaže slojevitost hipi kulture koja se ne krije u materijalizmu, već se pokazuje kroz reciklažu, kao i kroz magiju transformisanja kostima na telu. Pokretima tela, kostim se menja, preobražava, postaje spontan, nije ukočen i samo jedan, već se transformiše u niz kombinacija. Telo kreira kostim i kostim kreira igru tela.

Telo nas izaziva govorom, glasom, tonom, grimasom, pokretom i njegova igra sarađuje sa kostimom koji upravo to i želi da predstavi. U pitanju je mjuzikl koji predstavlja jedan slobodan način življenja i posmatranja sveta, tela, ekologije, ljubavi i duhovnog, koji želim da približim ljudima, da sadašnjoj recesiji i depresiji pariram umetnošću koja ne košta, a koja je vesela i prirodna.

 

Nemanja  Maraš, student  odseka za  fotografiju na IV godini Fakulteta primenjenih umetnosti izložio je fotografiju pod nazivom "3x3".

- Neki moji radovi, namenjeni izložbenim programima, počinju uglavnom kao tehnički eksperiment, koji se onda provlači kroz neku socijalnu tematiku, ili neku aktuelnu ili meni interesantnu tematiku u datom trenutku i potom se razvijaju kao jedan likovni rad.

Telo kao motiv ima poseban značaj, jer su u mojim radovima uglavnom prisutne ljudske figure. Mi smo, a i sve oko nas je telo, ne samo kao ljudsko telo, već je sve sastavljeno od nekih tela i oblika. Ipak, ne bavim se do detalja, studiozno, proučavanjem tela kao forme, bar ne u ovom trenutku. Ono je više tu kao  sredstvo za ispunjenje drugog cilja, bio on socijalne, simboličke ili neke druge prirode.

Rad "3x3" je nastao u kratkom vremenskom roku, za potrebe ove izložbe. Fotografisao sam određeni deo ljudskog tela, tu fotografiju multiplicirao, i na nju temperom dodao određene simbole, simbole muškarca i žene. Tako da je to spoj tehničkog eksperimenta koji je razvio i svoj simbolički karakter.

 

Mina Radović, studentkinja V godine Fakulteta primenjenih umetnosti, na smeru konzervacije i restauracije predstavila je rad sačinjen od nekoliko vrlo ekspresivnih, moćnih i individualnih slika u tehnici pastela.

- Ono za šta sam se ja opredelila je slikarstvo, i u okviru njega, obrada tela. Telo je za sve nas studente  bilo dobrovoljno moranje, njega smo morali da savladamo, najpre kroz liniju, kroz realizam. Radeći na njemu, veliki sam podstrek dobila od profesora Lađušića, koji mi je stalno govorio: “Igraj se, pogreši, oslobodi se, upropasti!”

Trebalo je vremena da se ja oslobodim. I onda sam jednog dana došla na ideju za kroki i uzela u ruke razne boje, pastele i akvarele i rekla sebi: “Hajde da probam da upropastim, da uništim”. Nisam morala da vidim, samo da se opustim i tako sam shvatila da je telo ono što meni leži. Shvatila sam da je ono za umetnika neiscrpna inspiracija, počela sam da pratim druge ljude, ali i da radim na svoj način. Odlučila sam da se igram, da u svom radu sve više budem dete i što više upropašćavam.

Komentari